Izvor fotografije: Shutterstock.com
Predsjednik Adriatic42 David Margason govori o polo ponijima, DJ pultovima i neobičnom poslu stvaranja jadranskog ekosistema.
U 7.45, jednog prohladnog jutra u Bokokotorskom zalivu, shuttle autobus miruje ispred grupe apartmana za iznajmljivanje i novootvorenog hotela u Porto Montenegru. Trideset ili četrdeset članova posade ulazi u autobus, koji ih vozi do Adriatic42, refit brodogradilišta ovog resorta. Tamo provode dan radeći na plovilima dužine između 60 i 80 metara, a uveče se vraćaju u waterfront naselje sa restoranima, barovima, sportskim sadržajima, bioskopom i pravim muzičkim studijom. Do deset uveče, neki od tih istih članova posade stajaće za DJ pultom u jednom od klubova u naselju, ili će snimati numeru svega nekoliko stotina metara od dry doka u kojem su tog popodneva polirali čelik.
Nekadašnja jugoslovenska mornarička baza na crnogorskoj obali Jadrana već gotovo dvije decenije preoblikuje se u kompletan ekosistem: refit brodogradilište, marina, internat, hotelska grupa, sportski klub, studijski kompleks, sve pod jednom dirigentskom palicom. David Margason, predsjednik susjednog refit brodogradilišta Adriatic42, stalno koristi riječ ekosistem, i ona uspijeva da preživi ponavljanje. Njegova teza je da se sljedeća faza rasta u jahtingu nalazi kod operatera koji mogu da smjeste i zabave posadu, obrazuju djecu kapetana, vlasniku koji je izašao iz izvršne karijere daju kredibilno mjesto za poslovni poziv, profesionalnom sportisti omoguće trening tokom međusezone i istovremeno isporuče kvalitet refita koji će vlasnik jahte od 100 metara odobriti.
Na ovim većim projektima, kaže Margason, odmah uvodite trideset, četrdeset, ponekad i pedeset članova posade u sliku, čak i kada je stvarni obim radova relativno skroman. Ne preuzimate samo projekat. Preuzimate logistiku tih ljudi, a zatim i čitav ekosistem podizvođača, radnika i dobavljača koji ih podržavaju.
Početni radovi u Porto Montenegru počeli su 2007. godine, prvi rezidencijalni objekti useljeni su oko 2009, a prva marina i hotel otvoreni su nekoliko godina nakon toga. Ipak, obim projekta je dvostruko veći od onoga što je do sada realizovano.
“Tek smo na jedva pedeset odsto ukupno dozvoljene izgrađene površine”, nastavlja on. “Vjerovatno je potrebno još petnaest godina do završetka. Poenta nije samo da se gradi brže. Poenta je da ono što gradimo funkcioniše kao cjelina.”
Crna Gora je iz svoje mornaričke istorije naslijedila stvarno znanje u teškom inženjeringu, čeliku, zavarivanju i mehanici. Majstori za staklo, ugradnju mermera i egzotične materijale sasvim su druga priča, dok Palma ili La Ciotat mogu da dosegnu hiljade takvih stručnjaka u roku od pola sata vožnje.
“U Palmi ili La Ciotatu možete da angažujete dvije ili tri hiljade veoma sposobnih podizvođača iz svih oblasti”, kaže Margason. “Mi u Crnoj Gori toga gotovo da nemamo kada je riječ o enterijerima najviše klase. Naslijeđene vještine ovdje su u inženjeringu, čeliku i zavarivanju. To je odlična osnova, ali to nisu staklo, mermer i neobični materijali koje ljudi danas očekuju na svojim jahtama.”
Adriatic42 je izgradio tri čvorišta podizvođača kako bi smanjio taj jaz: sa Navigom u Viareggiu, grčkim partnerom u Atini i kontaktima u Antaliji i Istanbulu. Na velikom projektu, čak 80 odsto posla i dalje se povjerava podizvođačima, pri čemu se zanatlije dovode avionom i smještaju lokalno tokom trajanja radova. Na italijanske, turske i grčke troškove rada zatim se dodaju smještaj i putovanja.
“To znači da nam nije tako lako da budemo konkurentni na velikim, složenim projektima gdje moramo da dovedemo mnogo vještina iz inostranstva”, priznaje Margason. “Shvatamo da jesmo konkurentni, ali to je uglavnom zato što vjerovatno radimo sa nižim maržama od drugih brodogradilišta. Novi smo, u fazi smo rasta i spremni smo na to. Ne prenosimo to na klijenta kroz veće troškove. Da to radimo, jednostavno ne bismo bili konkurentni.”
Opklada je da će podizvođači vremenom pustiti trajne korijene u Crnoj Gori i početi da prenose vještine u lokalni radni kadar. Ako brodogradilište namjerno radi sa tankim maržama, naselje oko njega predstavlja sasvim drugačiji budžet, potrošen na životni stil posade, i kupuje lojalnost na tržištu na kojem je upravo lojalnost oskudan resurs.
“Posade vole da rade ovdje zbog životnog stila koji imaju na pragu”, kaže Margason. “Možete biti negdje uz rijeku u Sjevernoj Evropi usred zime, ili možete biti ovdje, a za vikend skijati i zatim sjedjeti na terasi na suncu. To pravi razliku.”
“Novi medicinski centar na licu mjesta ublažio je nelagodu dugih zimskih boravaka.
Ljudi su uvijek pomalo oprezni oko toga kome će se obratiti ako se nešto desi, naročito ako su ovdje mjesecima”, primjećuje Margason. “Sada imamo zaista odličan medicinski centar u sklopu kompleksa i ljudi više nemaju tu vrstu opreza.”
Naselje uz to vodi sopstveni društveni i kreativni program, pored resortskih zimskih i ljetnjih igara, sesija u muzičkom studiju, DJ nastupa na događajima u naselju, sve utkano u svakodnevni život posade.
“Na Black Pearlu i Cloudbreaku, koji smo nedavno imali u brodogradilištu, ima mnogo muzičara”, kaže Margason. “Među posadama imamo i dosta poluprofesionalnih DJ-eva, pa dobijaju priliku da nastupaju na događajima. Sve to postaje dio ekosistema. Kada dođe sljedeća zima i kapetan kaže posadi: Idemo na lokaciju X, sve češći odgovor je: Zašto? Hoću da se vratim tamo gdje smo bili ranije. To je suština cijelog tog truda.”
Samo naselje je tokom protekle godine prošlo ozbiljno osvježenje. Dubai Sunset Group sada vodi obnovljeni yacht club i day club, pool club je rebrendiran kao Aura, a noćni klub kao Delirio, sa imenima direktno prenesenim iz ugostiteljskog pejzaža Dubaia. Time je globalno uporediv standard dnevnog i noćnog života postavljen na dio Jadrana koji ga prije nekoliko godina nije imao. Uz to je stigao i novi kvart, Boka Place, sa 215 apartmana, drugim hotelom sa pet zvjezdica pod Kerznerovim brendom SIRO i centrom za zdravlje i fitness većim od 2.000 kvadratnih metara, koji nudi krioterapiju i strukturisane programe drumskog i planinskog biciklizma.
“To ide daleko dalje od pristojne teretane”, kaže Margason. “Postoji čitav lifestyle program za aktivne ljude, bilo da su lokalni članovi, posada koja postaje privremeni član dok je ovdje, ili hotelski gosti. To je za nas bila velika promjena.”
U istom kvartu nalazi se i jedini bioskop sa tri sale na južnoj obali Crne Gore, otvoren regionalnim događajem filmskih i televizijskih nagrada, kao i oko četrdeset novih prodavnica i restorana, namijenjenih koliko stanovnicima tokom cijele godine, toliko i ljetnjim charter gostima.
Imovina se sada sve više nalazi u bazi rezidenata. Vlasnici u tridesetim i ranim četrdesetim godinama dolaze u sve većem broju, uglavnom iz svijeta finansijskog inženjeringa i tehnologije. Uz njih postoji i grupa koju Margason odbija da nazove penzionerima.
“Zovem ih post-executive”, kaže. “Većina tih ljudi se nikada ne penzioniše. Ekonomski su aktivni, ali ne sjede u kancelariji. Njihovi životi postaju neprekidna mješavina rada i društvenog života.”
Umjesto jedne poslovne zgrade koja bi nespretno stajala uz arhitekturu resorta, naselje ima tri mala poslovna kluba, svaki sa 10 do 15 kancelarijskih jedinica koje dijele recepciju, salu za sastanke i coffee lounge, a iznajmljuju ih advokati, računovođe, patentni zastupnici i family office strukture.
“Sve se odmah izdalo”, kaže Margason. “A poslovna aktivnost među tim ljudima zapravo je jedan od najdostupnijih načina marketinga koji imamo. Razgovori koji se vode u tim profesionalnim zajednicama vraćaju se u njihove šire mreže.”
Porto Montenegro sada ima i sopstvenu službu za relokaciju i concierge, Adriatic Global Living, koja se bavi boravišnim procedurama, nekretninama i školovanjem, tako da posjeta može da preraste u stvarno preseljenje.
Obrazovanje je raslo zajedno sa tim. Međunarodna škola po International Baccalaureate programu, u sklopu kompleksa, imala je oko stotinu učenika kada je Margason stigao 2017. godine. Sada ih ima oko 350, sa prostorom za dalji rast, kroz lokalne porodice koje se, kako domaće bogatstvo raste, odlučuju za privatno obrazovanje, ali i roditelje-vlasnike nekretnina koji rotiraju između Crne Gore i drugih baza, dok njihova djeca borave u internatu.
“Njihovi roditelji imaju dom u naselju”, kaže. “Mogu živjeti i raditi pola godine ovdje, a pola godine negdje drugo, ali djeca ostaju. Imaju časove plivanja u našem yacht clubu, planinare u planinama, žive veoma zdravo. Komplikovano je za operisanje, ali ekosistem koji svi zajedno stvaraju ono je što ovo mjesto čini posebnim.”
Marina ima oko 480 vezova za plovila dužine od devet do 250 metara, uz saglasnost za proširenje na približno 850. U svakom trenutku uz obalu je obično 15 do 20 jahti dužih od 60 metara, od kojih su tri ili četiri duže od 100 metara. Marina nudi i duty free gorivo, zaista rijetku mogućnost na Mediteranu, koju dijeli sa svega nekoliko drugih lokacija, među kojima su Gibraltar i Albanija.
Globalna flota nastavlja da raste, a gotovo ništa se ne reže, zbog čega stalni vez postaje svojevrsni odlučujući faktor pri donošenju odluka o vlasništvu.
“Liste čekanja u Palmi i Ibizi posebno su veoma, veoma zahtjevne”, kaže Margason. “Svaki kapetan me pita: Gdje ćemo parkirati brod? Zimski itinereri pomjeraju se ka istoku upravo da bi odgovorili na to pitanje.”
“Koridor kroz Crveno more ponovo je otvoren, a Tajland sada dozvoljava plovilima pod stranom zastavom da se iznajmljuju u tajlandskim vodama bez punog uvoza, uz oporezivanje prihoda od chartera. Oba faktora vlasnicima daju kredibilnu alternativu tradicionalnoj karipskoj sezoni, pri čemu je privlačenje ka Aziji naročito snažno među vlasnicima sa Bliskog istoka”, dodaje Margason.
Svi vole nešto novo. Možete sjedjeti sa klijentom koji već petnaest godina ide na St Barths i odjednom reći: A šta kažete na Ha Long Bay ove godine? To je snažna ponuda.
Ipak, ima nekoliko zagonetki koje treba riješiti. Avio-povezanost je trenutno ograničenje, naročito jer su zimske linije još slabe, iako je relativno nova vlada otvorila nekoliko direktnih ruta i pokreće koncesije za oba crnogorska aerodroma, što bi vremenom trebalo da otključa privatne investicije i snažniju mrežu linija. Regulativa je drugo ograničenje, u vrlo doslovnom smislu, jer mnogo toga što Porto Montenegro želi da uradi nikada ranije nije pokušano u zemlji. Za prvi polo meč trebalo je uvesti četrdeset ponija, a carinski službenici na granici dotad su radili samo po propisima za uvoz mesa.
“Te ponije smo uvozili privremeno, ali niko nikada ranije nije uvozio konje u Crnu Goru”, prisjeća se Margason. “Uvozili su konjsko meso, ali ne i konje, pa ste imali ljude koji gledaju propise o mesu i pokušavaju da shvate kako da ih primijene na konje. Na kraju smo to zajedno riješili i organizovali prvi polo u Crnoj Gori, i bilo je spektakularno. Ali to je samo jedan od mnogih primjera. Često, kada krenemo da uradimo nešto što svi smatramo vrlo jednostavnim i sasvim normalnim, sistem to nikada ranije nije vidio.”
Takve epizode se sabiraju u postepene pravne i administrativne promjene i hrane argument u korist budućeg pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, koje se trenutno projektuje za 2029. godinu.
“Za mnoge ljude važna je sigurnost koju donosi to da ste u Evropi”, dodaje Margason. “Izgubićemo neke prednosti u određenim aspektima, ali ukupno će to biti ogroman plus u pogledu pravnih standarda, kontrole granica, zdravstva, svega.”
On ističe dvije promjene za koje smatra da ih tržište još nije uračunalo: koncesije za aerodrome i sam ulazak u EU.
Cijene nekretnina dosta su porasle zbog popularnosti zemlje, kaže, ali koncesija aerodroma još nije uračunata, kao ni ulazak u EU. Zato, iako su cijene porasle, i dalje postoje dva suštinska razloga zbog kojih bi ulaganje sada trebalo da donese odlične prinose u narednih pet godina.
To je otvoreno dugoročna ponuda, ali ovo je i otvoreno dugoročan projekat, i jedno od rijetkih mjesta na Mediteranu gdje jedna vlasnička struktura može da uskladi refit brodogradilište, dubokovodnu marinu, internat, filmski i muzički studijski kompleks, hotel sa pet zvjezdica usmjeren na sport, rezidencijalni kvart izgrađen oko aktivnog životnog stila i flotu shuttle autobusa u jednu koherentnu cjelinu.
“Upravo to nam omogućava da stvaramo ove neobične situacije u kojima svi imaju korist”, kaže Margason. “Možemo da pozovemo čovjeka koji je vlasnik brodogradilišta i čovjeka koji vodi studio i kažemo: Bilo bi sjajno da taj video snimimo u dry doku, i jednostavno to uradimo. Bilo da ste biznis koji ovdje posluje, vlasnik nekretnine ili posjetilac, ono što nastojimo da ponudimo jeste manje običan način života. Infrastruktura je jedno. Ekosistem je ono zbog čega sve funkcioniše.”
Izvor:
