Izvor fotografije: Shutterstock.com
Skorašnje istraživanje koje je inicirao Global Centre for Maritime Decarbonisation (GCMD), zajedno sa Lloyd’s Register i ARUP, otkrilo je da je slaba pripremljenost luka ključni izazov u primjeni sistema za hvatanje i skladištenje ugljendioksida na plovilima (OCCS) kao efikasne metode za smanjenje emisije ugljenika.
Iako, postoje tehnologije za istovar uskladištenog CO₂ sa plovila, sigurna primjena ovih procesa prenosa od strane kvalifikovanog osoblja još uvijek nije pokazana.
Izvještaj otkriva da iako mali broj luka raspolaže sa infrastrukturom za istovar tečnog CO₂ (LCO₂), one su u osnovi projektovane za manipulaciju CO₂ namijenjenim za potrebe prehrambene industrije.
Povišeni standardi čistoće, koji su neophodni za ovakvu upotrebu, smanjuju mogućnost zajedničkog korišćenja objekata za upravljanje CO₂.
Analiza je uzela u razmatranje preko deset budućih projekata infrastrukture povezane sa LCO₂ na globalnom nivou.
Međutim, kako mnogi od takvih projekata još uvijek ostaju u fazi koncepta i nisu dostigli finalnu odluku o investiciji (FID), luke nisu nastavile sa realizacijom.
Osim toga, uvođenje iskrcavanja LCO₂ u već kompleksne operacije luka će vjerovatno uticati na efikasnost i operativne performanse luka.
Potreba za dodatnim sigurnosnim zonama za rješavanje problema sigurnosti pri rukovanju i skladištenju LCO₂ će takođe doprinijeti postojećim ograničenjima prostora u lukama i terminalima.
Studija je utvrdila da je zarobljeni CO₂ u svom tečnom obliku vjerovatno najefikasnija i najisplativija opcija za skladištenje i transport na brodu.
Na osnovu toga, studija je izdvojila četiri koncepta koja pokrivaju ključne modalitete iskrcavanja, kao što su prenos ship-to-ship i ship-to-shore.
Izvor: shippingtelegraph.com
