Izvor fotografije: Shutterstock.com
Prokrastinacija se često opisuje kao štetna navika povezana sa slabom disciplinom i lijenošću. Ali da li je to cijela istina?
Iako je hronično odlaganje obaveza povezano sa stresom i slabijim osjećajem dobrobiti, umjereni i strateški oblici odlaganja mogu imati i adaptivne psihološke funkcije, uključujući regulaciju emocija, kreativnost i bolje donošenje odluka.
Odlaganje kao oblik emocionalne regulacije
Jedan od najdosljednijih nalaza u psihološkim istraživanjima jeste da se prokrastinacija često koristi za upravljanje negativnim emocijama kao što su anksioznost, dosada ili strah od neuspjeha.
Kako objašnjava Fuschia M. Sirois, profesorica socijalne i zdravstvene psihologije na Durham University u Ujedinjenom Kraljevstvu i bivša Canada Research Chair za zdravlje i dobrobit, u video podcastu o prokrastinaciji i perfekcionizmu, kada ljudi odlažu zadatke često pokušavaju da smanje trenutnu emocionalnu nelagodnost, a ne samo da loše upravljaju vremenom. Važno je promijeniti ugao posmatranja: prokrastinacija nije uvijek iracionalna. U pojedinim slučajevima, ona odražava pokušaj mozga da zaštiti kratkoročnu emocionalnu stabilnost.
Inkubacija: prokrastinacija u kontekstu kreativnosti i kognitivne obrade
Osim emocionalne regulacije, prokrastinacija može uticati i na način na koji razmišljamo i rješavamo probleme.
U psihologiji, pojam inkubacije opisuje nesvjesnu obradu problema nakon što ga na određeno vrijeme ostavimo po strani, što ponekad može dovesti do novih uvida. Psiholog Graham Wallas prvi je uveo ovu ideju 1926. godine kao jednu od faza u svom modelu kreativnosti koja se sasstoji iz četiri dijela i obuhvata pripremu, inkubaciju, iluminaciju i provjeru.
Ovaj proces blisko je povezan sa intuicijom i uvidom, jer uključuje mentalnu aktivnost izvan svjesne pažnje, koja se kasnije može pojaviti kao jasno rješenje. Inkubacija može značajno povećati šanse za rješavanje problema, naročito kada je prekid dovoljno dug i ne zahtijeva veliki mentalni napor.
Ljudi to često doživljavaju kada se udalje od teškog problema, pa mu se kasnije vrate i lakše ga riješe, ili kada im se rješenje iznenada pojavi dok razmišljaju o nečemu sasvim drugom.
Zbog toga se u savjetima za rješavanje problema često preporučuje pravljenje pauza i vraćanje problemu nakon određenog vremena.
Učinak pod optimalnim pritiskom: Yerkes-Dodsonov zakon
Ponekad prokrastinacija može djelovati i kao optimalan pritisak, u skladu sa Yerkes-Dodsonovim zakonom.
Yerkes-Dodsonov zakon odnosi se na vezu između pobuđenosti i učinka, a razvili su ga psiholozi Robert M. Yerkes i John Dillingham Dodson 1908. godine. Zakon pokazuje da se učinak poboljšava sa fiziološkom ili mentalnom pobuđenošću do određene optimalne tačke, nakon čega počinje da opada.
Umjeren pritisak, poput onog koji nastaje kada se rok približava, može pojačati fokus, koncentraciju i efikasnost.
Prokrastinacija može nenamjerno stvoriti upravo taj optimalni period pritiska. Mnogi ljudi navode da ulaze u stanje pojačane produktivnosti kada se rokovi približe, što ukazuje da kontrolisano odlaganje ponekad može poboljšati kvalitet i brzinu rada.
Ipak, ova korist zavisi od ravnoteže: pretjeran pritisak dovodi do preopterećenja stresom, a ne do boljeg učinka.
Strukturisana prokrastinacija i indirektna produktivnost
Nadovezujući se na ideju da nije svako odlaganje štetno, alternativni pristupi posmatraju prokrastinaciju kao potencijalno koristan obrazac ponašanja. Profesor filozofije sa Stanforda John Perry u svom eseju Strukturisana prokrastinacija iz 1995. godine tvrdi da prokrastinatori mogu biti veoma efikasni ako svoje izbjegavanje iskoriste u svoju korist.
Umjesto da pokušavaju potpuno eliminisati prokrastinaciju, Perry predlaže održavanje hijerarhije zadataka u kojoj stavke koje djeluju najhitnije zapravo nisu najvažnije. Tako se stvara situacija u kojoj obavljanje drugih zadataka izgleda kao produktivno izbjegavanje nečega što djeluje još važnije.
Na primjer, zamislite da ove sedmice imate dva zadatka: završiti veliki projekat i odgovoriti na gomilu rutinskih mejlova. Umjesto da počnete projekat, izbjegavate ga tako što čistite inbox, sređujete radni sto ili formatirate reference. Ti zadaci su i dalje korisni, ali stvarna motivacija iza njih jeste izbjegavanje zahtjevnijeg projekta.
Aktivna i pasivna prokrastinacija
Važan aspekt korišćenja prokrastinacije u svoju korist jeste razlikovanje situacija u kojima može biti korisna od onih u kojima postaje štetna. Savremeni pristupi razlikuju:
Pasivnu prokrastinaciju: izbjegavanje zbog straha, anksioznosti ili neodlučnosti.
Aktivnu prokrastinaciju: namjerno odlaganje koje se koristi kao strateški alat.
Pasivna prokrastinacija dešava se kada zadatke odlažete nenamjerno. Želite da uradite posao, ali vas nešto omete, izbjegavate ga ili se osjećate preplavljeno, pa ne počnete ili ne završite na vrijeme. Na primjer, neko planira da uči, ali satima skroluje po telefonu, a zatim u posljednjem trenutku žuri, osjećajući stres i krivicu.
Aktivna prokrastinacija nastaje kada svjesno odlažete zadatak jer birate da se prvo bavite drugim stvarima ili vjerujete da bolje radite pod pritiskom. Odlaganje je namjerno, a ne slučajno. Na primjer, zaposleni može odlučiti da odloži jedan zadatak kako bi se fokusirao na drugi, a zatim ga završiti u kratkom, intenzivnom naletu rada neposredno prije roka.
Ključna razlika je u kontroli: pasivna prokrastinacija djeluje neplanirano i neproduktivno, dok je aktivna prokrastinacija svjesna odluka, iako obje podrazumijevaju odlaganje rada.
Neke stvari jednostavno ne mogu da čekaju
TED govor Tima Urbana Inside the Mind of a Master Procrastinator objašnjava prokrastinaciju kroz jednostavnu, ali snažnu metaforu o tome kako funkcioniše mozak.
Urban opisuje prokrastinaciju kao borbu između “racionalnog donosioca odluka” i “majmuna trenutnog zadovoljstva”, koji ljude gura ka lakim i zabavnim distrakcijama umjesto ka važnom poslu.
Kada majmun preuzme kontrolu, ljudi završavaju u onome što Urban naziva mračnim igralištem, radeći prijatne stvari, ali uz osjećaj krivice i anksioznosti jer izbjegavaju odgovornosti. Kako se rok približava, budi se čudovište panike, koje otjera majmuna i omogućava racionalnom dijelu mozga da preuzme kontrolu i proizvede nalet rada u posljednjem trenutku.
Na kraju, Urban iznosi širu poentu: prokrastinacija nije samo kratkoročni problem vezan za rokove. U mnogim važnim oblastima života, kao što su zdravlje, odnosi ili dugoročni ciljevi, ne postoje rokovi koji bi probudili čudovište panike.
Zbog toga prokrastinacija može tiho trajati godinama, dovodeći do žaljenja i propuštenih prilika.
Njegova osnovna poruka jeste da ljudi treba da postanu svjesniji svog “majmuna trenutnog zadovoljstva” i da počnu da djeluju u važnim stvarima prije nego što ih hitnost na to natjera.
Zanimljivo je da je Urbanov govor jedan od najgledanijih u istoriji TED Talk platforme.
Ukratko: pronalaženje ravnoteže
Zaključno, prokrastinacija nije jednostavan karakterni nedostatak, već složeno psihološko ponašanje oblikovano emocijama, kognitivnim procesima i kontekstom.
Iako pretjerano i nekontrolisano odlaganje može narušiti dobrobit i učinak, uravnoteženiji oblici ponekad mogu podstaći kreativnost i produktivnost.
Ključ je u razumijevanju razlike između pasivnog izbjegavanja i namjernog odlaganja, kao i u prepoznavanju trenutka kada prokrastinacija ima svrhu, a kada postaje štetna.
Izvor: safety4sea.com
