Izvor fotografije: Maritime Art Blog / Shutterstock.com
“Lažni optimizam je očaj koji se boji da prizna svoje ime”, zapisao je danski filozof Kierkegaard, razmišljajući o paradoxu nade, vjere i očajanja…
U jednom nadrealnom i skoro zaboravljenom dokumentu crnogorskih krojača budućnosti, pod nazivom “Strategija razvoja pomorske privrede za period 2020-2030. godine sa pratećim akcionim planom”, ima i nade i vjere.
Tu mjesta nikakvom očaju nije bilo: državni službenik, priređivač akata na državnom budžetu nikad ne očajava. Ne u Crnoj Gori. To rade u Japanu kad shvate neku svoju grešku štetnu za čitav sistem.
Kratko očajavaju, a onda skoče sa najvišeg sprata u vječnu slavu. Čast je tamo nešto čega nema na bilbordima. U moralnim društvima ona se podrazumijeva…
Čitava sovjetska “pjatiljetka” je prošla od kako je taj dokument sačinjen, uredno predstavljen i prihvaćen u crnogorskim vrhovima, sa puno nade i još više optimizma. Ostalo je još četiri godine do njegove potpune realizacije ili suočenja sa istinom da skoro ništa nije urađeno.
Ako bi odmah danas počela da se realizuje u zacrtanim fazama pomenuta Strategija, kao najvažniji projekat za budućnost Crne Gore i jadranske obale (njenog u svakom smislu ključnog regiona), malo bi bilo i čitava decenija da se sve ostvari.
Recimo da to može i kraće, ali, postoji drugi problem: u “vrhovima odlučivanja” dočekuju strane delegacije širokim osmjehom, a ispraćaju čvrstim obećanjima da će posao biti gotov i prije roka…A, onda, vremenom, i sami počinju da vjeruju svojim fantazijama. Veliki američki književnik Mark Twain bi u vezi sa ovom psiho-anomalijom kazao: „Nema ništa gore od čovjeka koji vjeruje da je sve u redu dok brod tone.“
Povremeno, na domaćem terenu, pojave se ti veseli stratezi budućnosti, prometeji uskrsnuća “plave ekonomije” i pomorstva. Naiđu onako, nenajavljeno, kao Jehovini svjedoci, da upozore na božju riječ i da je svaka vlast “od boga”.
Tako je to apostol Pavle napisao, dok je bio podanik vladara Rima. U Starom zavetu (Rimljanima 13,1) tako i govori: „Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene“.
I, sad, ako je to tako, tu smo da trpimo kao Pavle Rimljane.
U duhu trpljenja i poziva na strpljenje, uprkos očiglednom potonuću, autor ili autori “Strategija razvoja pomorske privrede za period 2020-2030. godine sa pratećim akcionim planom”, postoji i Nota bene, u kojoj doslovno piše i ovako nešto:
“…Crna Gora postaje prepoznatljiv centar pomorskih aktivnosti, a na njenoj teritoriji posluje značajan broj specijalizovanih privrednih društava za upravljanje brodovima (third-party ship management). Vizija Strategije razvoja pomorske privrede Crna Gora je do 2030. godine povratila je ugled tradicionalno pomorske zemlje, sa značajno osnaženom i konkurentnom pomorskom privredom čiji se razvoj bazira na principima održivosti. Kao takva, crnogorska pomorska privreda, koja uključuje sve podsektore plave ekonomije, doprinosi sveukupnom ekonomskom razvoju Crne Gore…”
Ali, ovdje treba biti čvrsto na zemlji i biti razuman: još je Sokrat u Atini, u petom stoljeću, govorio kako „velike riječi često služe da sakriju male misli“.
Jednog martovskog dana 2026. godine, po prvi put nakon dugo godina, pomorstvo je dobilo svoj zaseban resor u crnogorskoj vladi.
I tim povodom, u idiličnoj atmosferi, nadahniti sastavljači prigodnog govora, koji laganim ritmom vezuju niz riječi, lirske, optimističke, pune nade, daju tu stvar na čitanje pretpostavljenom:
„…Pomorstvo nije samo tradicija Boke, već budućnost Crne Gore. Strategija do 2030. godine je naš kompas, ona nas vodi ka modernim lukama, digitalnim registrima i čistom Jadranu. Naš cilj je da Crna Gora bude prepoznata kao sigurna i konkurentna pomorska destinacija u Evropi!“
Da je legendarni George Orwell bio “nazočan” ovoj blagoglagoljivoj predstavi, ne bi propustio priliku da kaže: „Najopasniji optimizam je onaj koji se hrani zaboravom…“
I zaista: od tolike “konzumacije” zaborava, pored toliko neoborivih činjenica da je pomorstvo u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj sistematski uništavano decenijama unazad, govorniku mogu da porastu krila, da povjeruje da je inkarnacija Ikara, Dedalovog sina iz grčke mitologije (obojica su bili su zatvoreni u lavirintu koji je Dedal sam izgradio, a da bi pobjegli, Dedal je napravio krila od perja i voska i prije polijetanja, upozorio sina: „Ne leti previsoko – sunce će ti otopiti vosak; ne leti prenisko, more će ti pokvasiti krila.“).
Jedan drugi Ikar, koji je tokom “pakovanja dokumenta” poletio visoko, očito zadužen u “Strategiji” za specijalne operacije, objašnjava koje su metode rada upotrebljene nanjegovoj kreaciji ovog dokumenta, pa kaže:
“…Rezimirajući opisane metodologije, a uzimajući u obzir specifičnost materije, može se kazati da je prilikom izrade ovog strateškog dokumenta ciljano slijeđen holistički pristup crnogorskoj pomorskoj privredi baziran na Petostrukom Quintuple Heliks modelu, koji odražava sve važne parametre na kojima se u savremenoj ekonomiji mora zasnivati svaka razvojna politika, strategija i aktivnost. Model Petostruke spirale, gdje životna sredina predstavlja petu spiralu, podrazumijeva da budućnost svake napredne ekonomije mora biti zasnovana na znanju koje se smatra pokretačem ekonomskog rasta i produktivnosti…”
Inače, uz ovaj visokoparni akademski traktat, ide i pripadajuća tabela na kojoj se posebno ističe “slučaj Petostruke spirale”.
Mogao se tu naći između spirala i neki kondominium ali, autoru je u finalu ponestalo duha…
U kalendaru događaja (mart–avgust 2026), godina je počela predstavljanjem razvoja pomorske privrede Crne Gore. Svečano je tada najavljen dokument “Strategija razvoja pomorske privrede Crne Gore 2020–2030”, kao da je tek “ispod čekića” izašao. Ali, nije bilo tako…
Istina je nemilosrdna: još 5. avgusta 2020. godine, na zvaničnom portalu Vlade Crne Gore, taj dokument je prvi put bio predstavljen uz prateći “Akcioni plan 2020-2021”…
Bilo je tu svega, od plana modernizacije luka, digitalizacije pomorskih registara i usklađivanja sa međunarodnim konvencijama (SOLAS, MARPOL, STCW)…
U božijoj bašti izazovnih poslova i izazovnoj misiji harmonizacije sa ostatkom svijeta, dosta toga je samo na papiru ostalo i dalje. Jer je u Crnoj Gori “od vazda” mnogo toga bilo samo na nivou birokratske forme. Tašna, mašna i štambilj.
U maju 2026., ponovo se priča (kao da je prvi put!) da je „pomorstvo kompas Crne Gore i da je cilj modernizacija luka Bar i Kotor, digitalizacija registara i jačanje pomorske sigurnosti” pa se tog istog mjeseca pod stavkom Regionalna saradnja vrši potpisivanje Memoranduma sa Hrvatskom i Italijom o obnovi linija Bar–Bari i Kotor–Dubrovnik.
Došlo se na “genijalnu” ideju da “obnova” izgleda tako što će strane kompanije prevoziti turiste na ovim linijama.
Akonto toga, tek toliko da se “pomiliju uši javnosti”, rečeno je kako „Jadran mora biti zajednički prostor saradnje, a ne granica“. Dakle, o saradnji je trebalo biti riječi, a ne o predaji nadležnosti stranim kompanijama…
Ali, ko će u Crnoj Gori, još u sred sezone, da obraća pažnju na te retoričke finese?
U junu (2026) na red je došla najava saradnju sa EMSA (Evropska agencija za pomorsku sigurnost) na praćenju emisija iz brodova i zaštiti Jadrana.
U avgustu se pričalo o kadrovima i obrazovanju, o jačanju Pomorskog fakulteta u Kotoru i priznavanju crnogorskih sertifikata pomoraca na međunarodnom nivou…
I tako se stiglo do laganih nota, bez mnogo napora i brige…Usled sindroma zabave i zaborava, ko se još sjeća prodaja brodova „Kotor“ i „21. maj“, koja je praktično označila kraj postojanja prekookeanske flote Crne Gore?
Navodna nova faze pomorske politike ima ambiciju da kroz „plavu ekonomiju“ obnovi pomorski identitet. Sugeriše se ekološki biznis. Plavo more-zeleni dolari i slična “pituranja”…
Francuski pisac i satiričar, Voltaire u svom najboljem djelu Candidea ismijava lažni optimizam filozofa Leinbniza („Sve je najbolje u najboljem od svih mogućih svjetova“) predstavljajući ga kao masku za neznanje i pasivnost…
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
