Izvor fotografije: shutterstock
U pomorskom sektoru tiho se razvija kriza radne snage, dok se oslanjanje industrije na zastarjele sisteme približava svojoj granici, piše Gary Glover, osnivač platforme CrewDex.
Ako pitate bilo kog menadžera posade kako prati rokove važenja sertifikata, odgovor je gotovo uvijek isti: Excel tabela, podsjetnik u kalendaru i mnogo ručnog praćenja. Ako pitate kako se planiraju smjene, čućete o WhatsApp grupama, mejlovima i telefonskim pozivima. Ako pitate o usklađivanju podataka za obračun plata, često slijedi kratka pauza prije odgovora.
Ovo nije izolovan problem. To je operativna realnost za većinu brodovlasnika i operatora širom svijeta, od manjih obalnih operatera do srednjih međunarodnih flota. Upravljanje posadom, kao jedna od najosjetljivijih i pravno najregulisanijih funkcija u pomorstvu, i dalje se oslanja na nepovezane alate koji nisu dizajnirani za kompleksnost koju danas treba da podrže.
Pritisak dolazi sa više strana istovremeno. Zahtjevi u okviru Konvencije o radu pomoraca postaju sve stroži. Očekivanja u vezi sa dobrobiti posade, kako od samih pomoraca, tako i od port state control-a i naručilaca prevoza, rastu. Istovremeno, tržište kvalifikovane radne snage postaje sve konkurentnije, što znači da operateri koji ne nude transparentnost, pravičnost i jasnu strukturu zapošljavanja počinju da gube posadu u korist onih koji to mogu.
Radna snaga koja funkcioniše na improvizacijama
Ova fragmentacija nije samo neefikasna, već i sistemski rizična. Kada se evidencija sertifikata vodi na jednom mjestu, rasporedi smjena na drugom, a putna logistika preko treće strane bez integracije sa ostalim sistemima, rizik od propusta raste sa svakim novim brodom u floti.
Posmatrači industrije ističu da su nepravilnosti vezane za posadu među najčešćim nalazima tokom inspekcija port state control-a širom svijeta. Mnoge od njih nisu rezultat nemara, već administrativnog opterećenja timova koji nemaju adekvatne alate da upravljaju više brodova istovremeno.
Pomorska industrija ovako upravlja posadom decenijama i to je funkcionisalo, ali takav pristup više nije dovoljan kada propušten sertifikat dovede do zadržavanja broda ili kada član posade ne može da pristupi svojim podacima o zaradi.
Trošak ove fragmentacije je značajan i u finansijskom smislu. Procjene pokazuju da manuelni procesi upravljanja posadom u srednje velikim flotama zahtijevaju angažman jedne do dvije osobe sa punim radnim vremenom, za zadatke koji su u drugim industrijama odavno automatizovani.
Zašto digitalizacija kasni
Pomorski sektor tradicionalno zaostaje u usvajanju novih tehnologija, a upravljanje posadom nije izuzetak. Razloga za to je više.
Prije svega, problem je disperzovan. Upravljanje posadom obuhvata kancelarije na kopnu, brodove na moru, agente u različitim državama i same pomorce koji su u tranzitu. Razviti sistem koji funkcioniše kroz sve ove tačke, uz različite nivoe povezanosti, jezike i regulatorne okvire, izuzetno je složeno.
Drugo, postojeća rješenja, iako neefikasna, funkcionišu dovoljno dobro da spriječe trenutnu krizu. Troškovi su raspoređeni kroz vrijeme, kroz rad kadrova, rizik od neusklađenosti i kašnjenja u smjenama, što olakšava odlaganje ulaganja.
Treće, tržištem pomorskih tehnologija dugo su dominirali skupi sistemi namijenjeni najvećim flotama, dok su manji i srednji operateri ostajali bez dostupnih rješenja. Tako je nastalo tržište sa dvije brzine: veliki sistemi sa razvijenom digitalnom infrastrukturom i svi ostali koji se oslanjaju na tabele.
Promjene su već počele
Situacija se mijenja brže nego što je industrija očekivala. Pojavljuje se nova generacija digitalnih platformi prilagođenih pomorstvu, namijenjenih operaterima sa jednom do pedeset brodova, koji traže praktična i pristupačna cloud rješenja.
Ove platforme prate iskustva iz drugih industrija koje su već prošle kroz digitalizaciju, poput zdravstva, logistike i građevinarstva. Pomorstvo sada ide istim putem, a upravljanje posadom je jedan od ključnih segmenata tog procesa.
Najefikasnija rješenja ne automatizuju samo jedan dio procesa, već povezuju cijeli životni ciklus posade. Zapošljavanje prelazi u onboarding, zatim u planiranje smjena, praćenje sertifikata i na kraju u obračun plata. Vrijednost je upravo u uklanjanju praznina između tih faza.
Dobrobit posade kao poslovni imperativ
Ova promjena ima i širu dimenziju koja prevazilazi operativnu efikasnost. Pomorci su jedna od najizolovanijih radnih grupa na svijetu. Često nemaju direktan pristup svojim ugovorima, platnim listama ili ličnim podacima bez obraćanja kancelariji na kopnu, što može potrajati.
U vremenu kada gotovo svaki radnik može pristupiti svojim podacima putem telefona, ovakav jaz postaje teško opravdati.
Konvencija o radu pomoraca jasno propisuje obaveze u pogledu transparentnosti i evidencije. Međutim, postoji i praktičan razlog: kompanije koje omogućavaju transparentan pristup podacima bilježe manju fluktuaciju kadra i bolje rezultate u zapošljavanju, što predstavlja značajnu konkurentsku prednost.
Šta operateri rade danas
Promjene najčešće pokreću srednje velike kompanije sa flotama od pet do trideset brodova, koje su dostigle tačku u kojoj su troškovi postojećeg sistema postali očigledniji od troškova promjene.
Okidač je često konkretan problem, poput propuštenog sertifikata, kašnjenja u smjeni posade ili spora oko plata koji traje nedjeljama zbog nepovezanih podataka. Nakon toga, spremnost za promjene naglo raste.
Digitalizacija obično počinje objedinjavanjem podataka o posadi, sertifikatima i rotacijama u jedan sistem. Kada se podaci centralizuju, dalja automatizacija postaje znatno lakša.
Vrijeme za odluku
Pomorska industrija već ulaže u tehnologiju, posebno u automatizaciju luka, praćenje performansi brodova i dekarbonizaciju. Upravljanje posadom do sada nije bilo u fokusu, ali se to mijenja i tempo promjena raste.
Za operatere koji se i dalje oslanjaju na tabele i neformalne komunikacione kanale, pitanje više nije da li treba modernizovati sistem, već koliko brzo raste rizik ako to ne učine.
Regulatorni zahtjevi se pooštravaju, konkurencija za radnu snagu raste, a nova digitalna rješenja uklanjaju prepreke poput troškova, kompleksnosti i vremena implementacije.
Tačka pucanja za mnoge postaje početak promjene. Industrija već ima alate koji su joj potrebni. Pitanje je samo koliko brzo će ih početi koristiti.
Izvor: splash247.com
