Skip to main content
search
KarijeraVijesti

Borba protiv seksualnog uznemiravanja na brodu

AAA

Izvor fotografije: Shutterstock.com

Nedavni izvještaj Dobrotvorne organizacije pomoraca, pod nazivom “Potrebe za pružanjem pomoći ženama pomorcima u lukama”, bacio je svijetlo na potrebe za brigom o ženama koje rade na teretnim brodovima i naglasio da žene moraju osjećati povjerenje i sigurnost kako bi izrazile svoje zabrinutosti i strahove.

Citirajući nekoliko slučajeva gdje su žene pomorci prijavile seksualno uznemiravanje, izvještaj je istakao da žene mogu osjećati veći strah i biti izolovanije od svojih muških kolega na brodu, što rezultira većim osjećajem stresa.
Žene pomorci u istraživanju su se suočile sa specifičnim problemima, koji ih navode da se osjećaju otuđeno u veoma muškom okruženju gdje osjećaju da ne pripadaju. “Sama činjenica samoiizolacije dovodi do toga da žene pomorci doživljavaju još usamljeniji život na moru i ukazuje na veću potrebu za podrškom izvan neposredne posade i strukture upravljanja”, navodi se u izvještaju.

Posebno kada je riječ o ženama pomorcima, incidenti seksualnog uznemiravanja su, nažalost, česta pojava, sposobni da izazovu značajnu emotivnu uznemirenost. Incidenti uznemiravanja uglavnom obuhvataju neželjeni fizički kontakt, kao što su neprimjereno dodirivanje i ljubljenje ruku, lica i intimnih dijelova tijela žena pomoraca. Žene su opisale suočavanje sa značajnim dilemama u situacijama kada su se takva ponašanja pojavila. Željele su spriječiti ponavljanje odvratnih ponašanja, ali su često bile nevoljne da se žale na incidente, bilo zato što su osjećale sažaljenje prema počiniocima i njihovim porodicama koje su zavisile od njihovog rada na brodu, ili zato što su se bojale da neće biti shvaćene ozbiljno, da ih neće slušati, ili će zapravo same sebi nanijeti disciplinske mjere.

Žene na brodu dižu svoj glas

Izvještaj je citirao svijedočenja žena pomoraca kako bi istakao izazove u radu na brodu, naglašavajući potrebu organizacija da stvore podržavajuće i sigurno okruženje za prijavljivanje, gdje se pojedinci osjećaju osnaženo i zaštićeno kada progovore o neprihvatljivom ponašanju.

Strah od posledica: Zaposleni mogu strahovati od odmazde ili negativnih posledica, uključujući nasilje, ako prijave nedolično ponašanje. Ovaj strah može biti značajna prepreka za prijavljivanje incidenata.

Briga za dobrobit drugih: Pojedinci mogu odlučiti da ne prijave nedolično ponašanje zbog brige o ličnim ili profesionalnim posledicama za počinioca ili njegovu porodicu.

Percepcija uzaludnosti prijavljivanja: Neki zaposleni mogu vjerovati da prijavljivanje incidenta neće donijeti nikakve opipljive rezultate ili da neće dovesti do bilo kakvih smislenih akcija. Ova percepcija može proizaći iz nedostatka povjerenja u proces prijavljivanja ili u efikasnost odgovora organizacije na takve pritužbe.

Društvena stigma i stereotipi: Može postojati prevladavajuća percepcija da je prijavljivanje nedoličnog ponašanja znak slabosti ili da bi to moglo dovesti do negativnog označavanja ili diskriminacije protiv osobe koja prijavljuje incident. Ova percepcija može obeshrabriti pojedince da progovore o neprimjerenom ponašanju.

Emotivna manipulacija i krivica: Slučajevi kada počinilac moli žrtvu da ne prijavi nedolično ponašanje mogu stvoriti osjećaj krivice ili emotivnog pritiska, što dovodi do toga da žrtva odluči da ne podnese žalbu.

Nadalje, nedostatak podrške kolega može ostaviti žene da se osjećaju izuzetno izolovano, uznemireno i veoma ranjivo. Kako objašnjava Dobrotvorna organizacija pomoraca u izvještaju, ponekad su problemi bili komplikovani činjenicom da je viši oficir bio počinilac zlostavljačkog ponašanja. “U takvim slučajevima, žene bi ponekad pokušale da se izjasne u trenutku incidenta, ali bi ga rijetko prijavile. U nekim slučajevima, početna šteta koja je prouzrokovana od strane počinioca zlostavljanja na brodu bila je pojačana kao rezultat nekorisnih odgovora drugih kolega.”

Ipak, ima mnogo slučajeva u kojima je Udruženje ustanovilo da su pomorci bili podržavajući prema kolegama koji su bili maltretirani na brodu, a neki su se čak i potrudili da im pomognu.

Prijavljivanje je ključno za borbu protiv seksualnog uznemiravanja

Uopšteno govoreći, primjećena su dva glavna obrasca reagovanja na uznemiravanje: ponekad žene-pomorci podnose formalne žalbe, ali češće mnoge odlučuju da se u potpunosti distanciraju od problema, posebno u situacijama koje uključuju alkohol. Međutim, nedostatak ovog pristupa je što on uzima danak od žena-pomoraca, spriječavajući ih da aktivno učestvuju u društvenim okupljanjima zbog potencijalnog rizika od neugodnih incidenata.

Zaključno, izuzetno je važno imati jasnu politiku o tome kako prijaviti takve slučajeve. Na primjer, USCG je uveo nove zahtjeve za prijavljivanje incidenata uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja ili seksualnog napada. Podržava anonimno prijavljivanje putem aplikacije i sprovodi temeljne i nepristrasne istrage kada se prijava primi.

Podizanje svijesti, implementacija robustnih politika i protokola, te pružanje sveobuhvatnog obrazovanja i treninga svim pojedincima na brodu – bilo da su članovi posade, oficiri ili putnici – čine temeljne stubove za riješavanje problema nedovoljno prijavljenih incidenata na moru. Specifičan trening je potreban koji obuhvata kritičke teme, uključujući definiciju seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, metode za prepoznavanje i prijavljivanje takvog ponašanja, i strategije za pružanje odgovarajućeg odgovora pogođenim pojedincima.

Izvor: Safety4Sea

Podijeli vijest:

Leave a Reply